Negdje oko trećinu života provodimo spavajući i svi sanjamo svake noći. Tijelo se odmara a um oslobođen od fizičkih smetnji, kreće na putovanje svijetom snova. Svake noći, ulazimo u bezgranično područje vlastitog uma koje je ispunjeno svim mogućnostima. Nesreća je u tome, što se velika većina ljudi uopće ne sjeća tih iskustava a samo je nekolicina njih sposobna biti svjesna činjenice da sanja dok sanja. Mi spavamo potpuno nesvjesni, gubeći pritom mnogo prilika da budemo svjesni. Tako ne samo da gubimo dobar dio vremena svog života, nego gubimo i priliku da steknemo iskustva koja mogu obogatiti cijeli naš život. Ovo prilično rijetko stanje, kada je osoba svjesna da sanja te kada zna da je svijet oko nje samo kreacija njenog uma i da je ona odvojena od toga - naziva se lucidnim sanjanjem. Lucidno sanjanje je moćno sredstvo za istraživanje prostora našeg uma, rješavanje problema, strahova, ispunjavanje želja ali i put ka konačnom cilju života, kojem teže sve duhovne prakse, a to je totalno probuđenje tj. prosvjetljenje.
Lucidno sanjanje u duhovnim praksama
Snovi su skladište znanja i iskustava" - piše Tarthang Tulku, tibetanski budista, "ipak, oni su često zapostavljani kao način za istraživanje realnosti. Dok sanjamo, naše tijelo se odmara, ipak mi vidimo, čujemo, krećemo se i čak smo sposobni učiti. Ako dobro iskoristimo snove, naš život se udvostručuje: umjesto sto godina, živimo dvjesto."
Tisućama godina, tibetanski budisti a i sufiji, koristili su lucidno sanjanje (pored ostalih duhovnih praksi), kao sredstvo za postizanje prosvjetljenja. "Sa kontinuiranim radom na snovima", nastavlja Tulku, "mi vidimo sve manje i manje razlike između budnog stanja i stanja sanjanja. Naše iskustvo u budnom životu postaje živopisnije, kao rezultat rafiniranije svjesnosti… Ovakva vrsta svjesnosti, temeljena na radu na snovima, može pomoći uspostaviti unutarnju ravnotežu. Napredni Yogiji, koji su izvježbani u Yogi Sanjanja, sposobni su kroz svoje snove učiniti bilo što i ispuniti bilo koju želju. Ipak, oni nadilaze takva trivijalna zadovoljstva, te lucidno sanjanje koriste isključivo kao sredstvo za istraživanje realnosti, odnosno sredstvo za totalno probuđenje, kao krajnjeg cilja života. Iskustvo – SVE JE SAN, odnosno da ništa u okviru ovog fizičkog svijeta nije ništa stvarnije od sna je iskustvo koje vodi ka slobodi od okova iluzorne prirode ovog svijeta."
Zašto lucidno sanjati?
Lucidno sanjanje je prisutno kroz cijelu našu povijest, ali tek od nedavno ono je privuklo i pažnju znanstvenih istraživanja. Mnogi će se upitati u čemu je tolika važnost biti svjestan u snovima? Onaj tko je imao iskustvo lucidnog sna, zna koliko je to iskustvo ispunjavajuće i kolika je njegova moć. Oni koji nisu imali takvo iskustvo, trebaju ga iskusiti za sebe. Sva sredstva potrebna za to su nadohvat ruke svakom od nas u ovom trenutku. Sve što je potrebno je želja da se koriste. Ako ste potpuno lucidni u snu, možete doći do shvaćanja da je cijeli svijet snova vaša vlastita kreacija, kreacija vašeg uma, a ta spoznaja izaziva neopisiv osjećaj slobode. Ništa izvanjsko, nikakvi društveni ili fizički zakoni, ne mogu ograničiti vaše iskustvo; možete učiniti sve što možete zamisliti. Ograničeni ste jedino virtualnim granicama vašeg vlastitog uma. Njegovanjem svjesnosti u snovima i učenjem kako to znanje praktično primijeniti, moguće je dodati više života u naše živote.
Kako imati lucidan san?
Svoje prve lucidne snove, možete iskusiti vrlo brzo od početka vježbanja tehnika, već unutar par dana. Čak i samo čitanje tekstova o toj temi (kao što je ovaj), može dovesti do lucidnog sna. To se zove početnička sreća, koja ne traje dugo, ali bar daje okus onoga što se želi postići vježbom. Da bi se postigla sposobnost da se ima lucidan san po volji, potrebno je, za prosječnog čovjeka, više godina istrajnog rada. Postoje mnoge tehnike za razvoj vještina lucidnog sanjanja, koje je nemoguće čak i spomenuti u ovom članku. Možemo samo navesti koje su osnove takvog rada. Kao prvo, potrebno je imati ispravan mentalni stav i preispitati svoj sustav vjerovanja. Ispravan stav predstavlja dobar dio uspjeha u lucidnom sanjanju, jer je san mentalna tvorevina, odnosno proizvod našeg uma. Isto tako, mora postojati jaka želja i motivacija da se postane svjestan u snu te spremnost da se odvoji jedan dio vremena i koncentracije u svrhu postizanja tog cilja. Dalje, vrlo je važno imati dobro sjećanje na snove i voditi dnevnik snova. Ako osoba nema sjećanje na san, ona možda i ima lucidne snove, ali joj to ništa ne vrijedi kad se ne sjeća tih iskustava. Vođenje dnevnika snova nije lako, ali je nažalost apsolutno nužno ako se želi napraviti bilo što značajnije na polju lucidnog sanjanja.
Svjesnost kao ključ lucidnog sanjanja
Kako je cilj postati svjestan/budan u snu, razvijanje svjesnosti u budnom životu je ključ za razvoj sposobnosti buđenja u snu. Ovo je metoda koja je inače djelotvorna sama za sebe, ali u kombinaciji sa ostalim tehnikama, daje optimalan način za treniranje lucidnog sanjanja. Osnovna ideja je povećati svjesnost tokom dana u svrhu da se ta svjesnost proširi i na snove. Ako je osoba svjesnija tokom dana, bit će svjesnija i tokom sanjanja. Mnogi ljudi misle da su oni već dovoljno svjesni i da je nemoguće da postanu još svjesniji. Oni čak ne znaju da osim što mogu biti budni i u stanju sanjanja, da mogu biti svjesni, polusvjesni i nesvjesni u snu, te isto tako i u budnom životu. Većina ljudi je nesvjesna i u snu i u tzv. "budnom životu". Da li ste slušali radio, a da uopće ne znate na nekoliko minuta ili duže vrijeme, što ste slušali? Zametnuli ste ključeve, ali se ne možete sjetiti kako i gdje. To su trenuci kada je vaša svjesnost odlutala negdje drugdje, a da i niste bili toga svjesni. Cilj ovoga nije da se postane opsjednut svojom okolinom, već da se bude svjestan od jednog trenutka do idućeg, bilo čega da je osoba svjesna u tom trenutku. Npr. ako jedete onda budite toga svjesni. Ako vam se pojave misli koje vašu svijest skreću sa procesa jedenja, postanite svjesni tog prijelaza u toku svojih misli. Budite svjesni svoje svjesnosti poput neutralnog promatrača. Inače, praksa meditacije je izvrsna za vježbanje svjesnosti. Povišenje nivoa svjesnosti, znači i razvoj sposobnosti lucidnog sanjanja.
Ono što nam sva tradicionalna mistična učenja pokušavaju reći je da se većina čovječanstva nalazi u dubokom snu, i da živi potpuno nesvjesno. Kada su istaknutog Sufi učitelja, Idries Shah-a upitali koja je čovjekova osnovna pogreška, on je odgovorio: "Čovjek je uvjeren da je potpuno budan, a u stvari je duboko zaspao u čekaonici života". Lucidno sanjanje može nam pomoći da razumijemo ove riječi. Jednom kad iskusite osjećaj buđenja unutar sna, i shvatite da su vaše mogućnosti daleko veće nego što ste ikada mislili da jesu, možda možete pokušati zamisliti kako bi to tek bilo kada bi se probudili i u svakodnevnom tzv. "budnom" životu.
Tehnika indukcije lucidnog sna
Za one koji su nestrpljivi da što prije imaju iskustvo lucidnih stanja u snovima, nudimo jednu efikasnu tehniku za "instant" indukciju lucidnog sna. Ova tehnika nije zamjena za rad na snovima ali može dati određen okus lucidnosti. Oni koji žele postići da po volji i neograničeno budu svjesni u snovima, trebaju sustavno i od temelja raditi na svim elementima Yoge budnog sanjanja. Instrukcije za ovu "brzinsku" tehniku indukcije (bez ulaženja u objašnjenje zašto se treba raditi upravo na takav način) su sljedeće:
1. Pođite na spavanje između 22 i 01 sat, te planirajte buđenje nakon oko 6 sati spavanja. Prije spavanja, ležeći na leđima, zatvorite oči, i radite koncentraciju na prostor između obrva, odnosno usmjerite oči na područje trećeg oka (kroz zatvorene kapke). Za to vrijeme mentalno i sa osjećajem, ponavljajte autosugestiju poput: "Noćas ću postati svjestan/svjesna da sanjam". Ako um počne lutati, ponovo usmjerite pažnju na treće oko i nastavite sa autosugestijom sve dok ne utonete u san.
2. Nakon oko 6 sati spavanja, ustanite iz kreveta i budite budni 1 - 1.5 sat (po mogućnosti čitajte ili razmišljajte o lucidnom sanjanju). Važno je potpuno se razbuditi za to vrijeme.
3. Vratite se u krevet i ponovo radite tehniku koncentracije na treće oko uz autosugestiju. Moguće je da ćete imati problema da ponovno zaspite, što može potrajati i do 1 h, ali nakon što konačno zaspite, počinje zabava.
Da ne bi bili iznenađeni rezultatima ove tehnike, ovako je moguće pored lucidnog sna, izazvati i svjesno iskustvo astralne projekcije kao i iskustvo tzv. "lažnog buđenja", kada je osoba uvjerena da je budna i počinje obavljati svoju svakodnevnu jutarnju rutinu a da u stvari još uvijek sanja. U svakom slučaju, možete imati zanimljivo iskustvo.
Vrlo vrlo zanimljivo!!! Moram priznati da već dugo nešto toliko zanimljivo nisam pročitala. Kad sam jednom pričala s frendicama o tome, rekle su da se to njima dogodilo par puta. A meni... - dosta često! Sada bi netko pomislio da je to super,ali evo kak to ide: Obično je tako u početku kad tek zaspim , samo ono prvo vrijeme sam svijesna da sanjam... i tražim ja *nekog*, nešto, neku svoju opsesiju... al' toga - nigdje, da ga ubiješ nigdje, mogu si nacrtat(!) Nego, ono, oko mene sve pusto, neki nezanimljivi ljudi, predmeti... Hodam dalje, al' nigdje ničeg zanimljivog, u tome je problem!
Sanjarite i trazite nemoguce moje curke Iako, ni ja danas ne primjecujem nikakwu "auru" kod danasnjih ljudi....Kao da gledam "prazne limene kante udahnute zifotnom energijom" kako secu po cesty...
ja sam se dosta bavio s tim, kako povečat razinu svjesnosti u snu, razinu 'kontrole' nad onim što sanjam. nisam upoznat sa sufističkim tehnikama i učenjima, di si njih našla? nevermind, brijem da ionako svatko od nas mora i inače u bilo čemu s čim se bavi 'izmisliti' svoju tehniku: primjeni ono kaj TEBI najbolje paše. ipak, ovi sufisti koje navodiš, kajaznam, nekak mi se čini da su preveč skloni nepotrebnom mistificiranju, da vole zakomlicirati i jednostavne stvari, ali spomenula si i nekaj malo zanimljivije: mada ne slijedim doslovno ni jednu duhovnu praksu dosta se onak, slažem sa vidjenjima tibetanskog budizma i dobro se osječam prilikom primjene njihovih metoda. osim toga brijem da se malo duže bave time, da im je to bitna tema i da su malo dalje stigli i u praksi i u razumijevanju. i naravno da sam počeo odatle, ali mi je (vjerojatno krivnjom proizvodjača) ugradjen negdje neki otpor prema neupitnom prihvačanju bilo čega. sve je podložno preispitivanju, bez obzira na izvor: što je autoritet izvora jači, jača je i sumnja, tak da..mda, da se vratimo na temu:
svjesno sanjanje, lucidni snovi; što je to uopče? da bi odgovorili na to trebalo bi najprije odgovoriti na pitanje što su snovi uopće. ima ih kaj vele da su snovi psihološko 'smeće' pozadinska buka mozga bez svrhe i smisla, podsvjesno ili čak nesvjesno stanje. to je naravno notorna glupost: sječamo se snova, dakle u najmanju ruku svjesni smo ih, svjesni njihovog sadržaja. dogadjaji kojih nismo svjesni nemogu ostati zapamčeni, jel tak. još manje stoji da nemaju smisla, vjerujem da je svatko od nas imao 'smislene' snove, snove sa značenjem. no tu se skriva i jedna zamka:
najrašireniji je nekak frojdovski pristup koji veli da su snovi proizvod podsvjesti, svojevrsno prežvakavanje, ponovno proživljavanje onoga što smo proživjeli dan dva ranije isprepleten sa simboličkim slikama i nerealnim dogadjanjima kojima kojima naše sanjajuće ja, neopterečeno bilo kakvim ogradama ostvaruje nestvarljive potisnute želje i porive i u principu šalje 'poruke sebi': ali svi znamo da se kod frojda sve svodi na sex, dirty ol man, i neznam, nevjerujem da SVI snovi imaju značenje.
e sad, najlakše bi bilo reć da su snovi mješavina tog dvoje: poruka samom sebi i besmislica koje su samo to, besmislice. Ali ono kaj ostaje nejrešeno je ono kaj nas ovdje zanima: svjesno sanjanje: čak i oni koji nisu nikad prakticirali ništa imali su koliko god kratke ili rijetke bile epizode kad su bili svjesni da sanjaju. nije vam se nikad dogodilo da npr počeš padati i onda pomisliš, ah, ok, samo sanjam. to je trenutak kad počinješ svjesno sanjati. nažalost, u večini slučajeva i trenutak budjenja. kad/ako u takvim trenutcima dok sanjaš i svestan si da sanjaš odlučiš nešto učiniti, več možemo govoriti o kontroliranju toka sna.
kako to uklopiti u ova gornja gledišta? nikako. po njima nemožeš biti ni svjestan da sanjaš, niti onoga što sanjaš, i uostalom kako svjesno utjecati na podsvjesno? bez sumnje postoje različite 'razine' svijesti, ali ako snove pripišeš isključivivo nekoj 'ne'svijesti ili 'pod'svjesti, svjesno sanjanje je nemoguče. a ipak se dogadja, jel tak, dakle: jedino rješenje je prihvatiti budistički stav da su snovi samo drugi način ispoljavanja stvarnosti, ne stanje svijesti nego stanje svijeta ak tak hoćeš: nematerijalni oblik postojanja, ništa manje stvaran (tj. nestvaran, lol) od ovog. nerijetko češ od takvih ljudi čuti da je takav oblik postojanja bliži 'pravom stanju stvari' od ovog.
ok, zakaj onda ak je to tak jednostavno, to (snove) doživljavamo kao 'ne'stvarnost? po meni, tri su glavna razloga: jedan zato kaj nas tak nauče; u periodu kad formiraš svoje mišljenje, svoje poglede na svijet uče te da to nije stvarnost; djeca od 2 ili 3 godine NE ZNAJU razliku. ono što se dogodilo u snu jednako im je stvarno kao i 'ovo'. često ljudi to rade samo da bi djecu smirili kad se zbude prestravljena i uplakana, uostalom i njih su tako naučili. ponovi laž dovoljno puta i postače istina. pitam se kaj bi bilo kad bih ih smirili tako da ih naučimo kako se kretati u snu i kako njime ovladati
drugi (razlog za odbacivanje snova kao nestvarnih) je nepostojanje linearnog slijeda dogadjanja; 'ovdje' se uvijek (ili bar u večini slučajeva ;) ) probudiš tamo gdje si zaspao; san te baci na mjesta drugačija od onih iz prošlog sna. i unutar jednog sna skakučeš; ljudi, mjesta i dogadjaji se izmjenjuju naizgled nepovezano, i to je (uz prvi argument, nametnut u djetinjstvu od največeg autoriteta, roditelja, a kasije i sveukupne okoline) dovoljno da ih odbaciš kao nestvarne, nerealne. brijem da je vrijeme največa iluzija, poput one da je zemlja centar svemira naprimjer, i naravno da u stvarnom ili bar 'stvarnijem' svijetu poput snosvijeta vrijeme buduči da zapravo i ne postoji (da, NE POSTOJI: jer, što je vrijeme? često se čuje da je vrijeme dimenzija, ali ono to nije: vrijeme nije kvalitet (poput visine ili širine) sadržan u nekom objektu po sebi samom; vrijeme je oznaka promatrača (i bez promatrača ne postoji) za količinu promjene izmedju više promatranih objekata) ne predstavlja nikakvu ogradu i možeš u jednom trenu bit na jednom mjestu/vremenu u drugom negdje/nekad drugdje i skakutat iz prošlosti u budučnost jednako kao s mjesta na mjesto. ovdje stvari vidimo pojednostavljeno u logičnom uzrok/posljedica linearnom slijedu, tko zna, možda je to najviše što naši mozgići mogu podnijeti na duže vrijeme.
treči, uglavnom proističe iz prva dva; strah od nepoznatog. u snovima vidimo jednostavno neobjašnjive stvari, te ih je time još lakše otpisati kao nerealne. pored stvari koje poznajemo iz ove stvarnosti, možeš vidjeti i one druge: nepoznate, da. nestvarne? hmmm. meni je upravo to argument za, a ne protiv 'stvarnosti' tog svijeta: ima sve što i ovaj, i više.
no ne treba ni to shvatiti predoslovno, da je sve što nam se dogadja u snu stvarno. i ovaj stav je jednako ekstraman kao i prethodna dva i možda bi bilo najbliže istini da su snovi sačinjeni od sveg pomalo: uistinu nesvjesnog stanja potpunog odmora; ponovnog proživljavanja dnevnih dogadjanja (mislim da je neupitno dokazana uloga sna u procesu učenja kod djece: buduči da im je sve novo, količina informacija koje primaju je prevelika da bi se obradila u budnom stanju) : ajd dobro, možda i reiterpretacija istog u skladu s nekim dubljim 'ja', ono frojdijansko iživljavanje poriva koje sputani društvenim normama potiskujemo u 'svjesnom' stanju: možda su dijelovi sna zaista i poruke sebi, ali tumačenje tih simbola nije ono što mene zanima: ak san nije potpuno jasan, ne zamaram se time, i to zaista nije bitno za ovu priču: no po mom mišljenju najbolji dio sna 'onaj pravi' je ustvari izlet u stvarni svijet, prozor koji nam se tako rijetko otvara.
e sad, ak ste još uvijek tu, idemo dalje? na ono KAKO ovladati snom? mislim, nije nužno potpuno razumijevanje kaj su zapravo snovi da bi se mogli po njima kretati: ne razumijemo ni ovaj svijet, prvo prohodamo i onda ga tek upoznamo ga malo bolje. dakle i bez nekih umnih zamaranja možemo koliko toliko ovladati i snovima, samo ako prihvatiš da su i najmanjim dijelom stvarni, bilo kakav oblik/ravan postojanja neovisan o onim rečenim iskustvima od prethodnog dana. kontrolirati snove zvuči nemoguče? lool, lakše nego stvarnošću. ako u snu pomisliš na neku osobu ili predmet, tek što to učiniš, ona se stvori tu. pokušaj to u budnom stanju :p ak možeš.
no prije svega, da bi mogli nešto u snu učiniti umjesto da budemo bespomočni promatrači, treba biti svjestan činjenice da sanjaš: kako rekoh, smatram da svatko treba iskušati čim više, a ne treba se slijepo pridržavati ničeg: svakom svoje. ipak, ovo kaj alice opisuje gore, malo mi je khmm. treče oko i 'bit ću svjestan da sanjam'? meni je bolje koncetrirati se na ono o čem želim sanjati, mjesta, ljude. desetak minuta vježbi disanja obično 'does the trick': sam se usredotočiš na pravilan ritam, i na to kaj želiš vidjeti u snu; kak se disanje ustali, i više netrebaš brojati, fokus pažnje se sam od sebe preusmjeri na ono bitno; i nikako se ne bih opirao nekom ' lutanju pažnje'. možda sam to samo ja, ali mislim da kak nemožeš kontrolirati svaki najmanji detalj ove stvarnosti, nemreš ni one. a i zakaj bi, ako znaš što želiš, nije bitno kako će se to dogoditi. programirano budjenje mislim da ne bi nikom trebalo bit problem: sigurno se svima dogodilo da su se 'sami od sebe' probudili u minutu u željeno vrijeme, pogotovu na dane kad očekujemo nešto značajno. imamo ugradjen sat u sebi, sam ga treba navit. navečer, ak se zbog nekog posla trebaš zbudit u 7 ujutro, zamisli da se moraš zbudit u 6. ako ne uspije od prve, nema veze, samo stvar prakse. ova budjenje je bitno, jer nečemo se stvarno probuditi sat ranije: to služi sam da preispitaš dosadašnji san da bi imao veču kontrolu nad slijedečim. a onda kak veli alice počinje zabava ovi koraci 2 i 3 su ok, ali čemu tolika pauza. razbudit se možeš i brže; dobro je pokušati se prisjetit čim više detalja sna; osječaja, mirisa, boja, svega. mnogi će savjetovati da zapišeš sve to, ja to ne radim, ali mislim da je dobro, jer kroz pisanje isto ustvari sam tumačiš snove i učvrstiš svoje sječanje na njih: meni je osobno to veči problem nego postizanje svjesnosti; a onda čim prije natrag, i to obično budu najludji snovi sa največim stupnjem svjesnosti, tih zadnjih sat vremena.
isto tako ako te to zanima, 'prava', 'puna' yoga svjesnog sanjanja zaista nije nikakva komplicirana ni zahtjevna stvar, a daje super rezultate, ne vidim potrbu za nekim instant tehnikama.
ali ima još nešto kaj može zaista odmah dati rezultate, prava instant tehnika, i mada daleko manje zdrava meni je još zanimljivija: deprivacija sna. probaj ne spavat dvije noči zaredom, a treće se opustit čim više misleći na cilj koji želiš vidjeti; isto programiraj se za budjenje, ili navij sat za sat vremena, i pokušaj napraviti dva tri takva izleta. ako si naprimjer u 2 budna, navij sat na tri; zbudi se, malo razmisli o snu i kamo dalje, navij sat na 4 i opusti se. a od jedne frendice sam pobrao još ludju metodu; ako dovoljno dugo izdržiš bez spavanja, snovi će pronači put da te posjete u budnom stanju. tad stvarno pucaju granice i je da je moguće da ćeš se malo saplitat i stvari ti ispadat iz ruku i takto, ali isplati se prvi put kad vidiš kišu u boji ili tak nekaj. a aure, ne da ih vidiš, nego neki ljudi blješte s kilometra :p i, neznam kak da to opišem, razmišljanje ti se drastično uspori, ali razumijevanje poveća. možda zvuči drastično, ali uostalom, cilj cijele priče nije u tome da postaneš svjestan sna, to bi trebao biti samo medjukorak, da ne gubimo toliko vremena, ovo gore kaj je alice citirala: "...Ako dobro iskoristimo snove, naš život se udvostručuje: umjesto sto godina, živimo dvjesto..." ne odnosi se na to da nam se život produži nego da udvostručimo svjesni dio života. naravno za udvostručenje je potrebno biti budan i dok si budan: "..Kako je cilj postati svjestan/budan u snu, razvijanje svjesnosti u budnom životu je ključ za razvoj sposobnosti buđenja u snu.." htio sam reč, nije cilj spoznati stvarnost sna, koliko god zadovoljstva donosi spoznaja da snovima zaista možeš upravljat, nego prepoznati iluziju ovog što zovemo stvarnost.
eto toliko, a sad idem spavat xd: i sweet dreams svima
****************** aahhh, još malo komentara :p
pluxora: samo ono prvo vrijeme sam svijesna da sanjam... i tražim ja *nekog*, nešto, neku svoju opsesiju... al' toga - nigdje, da ga ubiješ nigdje, mogu si nacrtat(!) Nego, ono, oko mene sve pusto, neki nezanimljivi ljudi, predmeti... Hodam dalje, al' nigdje ničeg zanimljivog, u tome je problem!
gle, mislim da ako si svjesna da sanjaš, da je taj prvi, najteži korak več učinjen: pokušaj pozvati ljude, ili zamisliti sebe kako ideš do njih. se možeš malo brže kretati, jel letiš u snu? meni to ide otprilike ovak: zamislim si da trebam negjde otić, i počnem letjeti nisko, na dva tri metra i prilično sporo, baš možeš sve ono razgledavati usput: a onda se dogodi skok, i u vis i u dalj i odjednom sam tamo: naravno da je sve to skupa nepotrebno, trebao bi taj skok bit zaista trenutan, bez tog zagrijavanja i lepršanja, ali..tak je valjda lakši 'prijevod'. sa stvarima je lakše, samo se pojave. a ima i neš drugo kaj bi mogla probat, proučit neke od tih 'dosadnih' stvari i popričat s neki od tih dosadnih ljudi, ili malo se preispitat dok si još budna što je to što tak uzalud tražiš.
sally: Joj ma dosta sam o tome citala,mene bi bilo ipak strah to pokusat
uummmm, strah od čega? vjeruj mi, nema razloga, iako se nekad dogodi da vidiš stvari koje te uplaše, ipak za vrlo kratko vrijeme zaista dobiješ osječaj sigurnosti, svjesnost da je sve pod kontrolom.tvojom. kao što se neznam, na 200 na sat vozač na motoru puno sigurnije osječa od suvozača pri 100 na sat; svjesnost da sanjaš je genijalna stvar, ne boj se, probaj. lol, još kad vidim taj tvoj sig 'insanity is..', zakaj strah?
Procitala sam,i ehm,mislim da sam ja vec vise puta napravila ono sto je Che spomenuo,tj.upravljala snom.Nikad nisam bas svjesno isla sanjati,ali sam upravljala snom.To sam vec vise puta spominjala frendici.Recimo sanjam da me netko lovi/mlati/davi...lol,i bas kad dodje do dijela gdje me netko zeli ubit,ili upucat(ovo spominjem jer sam to vise puta sanjala),ja si kazem:Aaaa,probudi se tikvo,sanjas!I onda se trgnem i probudim.I tako ak mi bilo sto u snu ne odgovara.Vecinom znam kad sanjam,i mogu se probudit kad odaberem,a nekad mi se dogodi ovakva situacija.Sanjam,i znam da sanjam,i kazem si-Probudi se!I kad otvorim oci i dalje sanjam,tj.vidim se na isto mjestu.loool,to mi je strava.Cini mi se ko da se necu moc probudit.Ili otvorim oci i budem u svojem krevetu,i mislim si:Uh,uspjela si-a onda primjetim neki cudni detalj u sobi i shvatim da je to jos sanGrrr.
E to se i meni tako slično zna dogoditi, nevjerojatno!
Ili, recimo kad ne mogu zaspat, pa napokon zaspim, onda sam svijesna u snu da sad sanjam, i ne ľelim se probudit,hoću neąto dobro sanjat... ali onda ubrzo osjetim da ću se probudit i probudim se, onda mi je onak, a neee, ja bi sanjala(!)
Meni je jos odmalena ovako.Kad sam bila manja zapravo sam mrzila spavati,ali to je vec duga prica.A Pluxora,dobro je kad znas da sanjas,ono-svjesna si.Meni je puno gore kad mi je san toliko realistican da mi se drugo jutro place od muke,i pokusavam se natjerati da ga nastavim,ili da ponovo sanjam isto!
Prije mjesec dana sam sanjao sto ce raditi kolega na poslu ovaj tjedan. Nije bilo u planu. Reko sam mu taj mjesec da sam ga sanjao kako cemo mu povladjivati jer je napravio dobro samuraja kako sjeche bezboznike. Podsjetio me na to ovaj tjedan, kad je taj posao i dobio i napravio. istina, u stvarnosti, samuraj je bio oliver mlakar i katanom je sjeko zombije. Govorim ozbiljno, takav mi poso. No, bilo mi smijesno, i jer sam, kad sam to sanjao, znao da sanjam, pa sam si rekao u snu, ajde da pokusamo odrediti hoce li se ovo ostvariti.
i tako.
-sebichno je uglavnom tjerati druge da citaju o tvojim mentalnim defragmentiranjima diska u glavi.
overhaul wrote: -sebichno je uglavnom tjerati druge da citaju o tvojim mentalnim defragmentiranjima diska u glavi. interestingggggggggg......... sebicno je nekoga tjerati da radi bilo sto protiv svoje volje....
hmm. tesko je rechi. sebichno uglavnom, ali ako je netko sebichan i lijen, natjerati ga suprotno... dali je dvostruka negacija pozitivna? u matematici jest. I u Alanu fordu
ehh da, nije uvijek sebichno.. nekad je nuzno i potrebno drugog tjerat na neshto za njegofo dobro.... tak bi ja sad bas voljela da me neko natjera da ucim za kolokvij sutra.. ne da uchim.. bar samo da pishem saliche! sam da se pokrenemmmm.......aaaaaaa!
Iako, ni ja danas ne primjecujem nikakwu "auru" kod danasnjih ljudi....Kao da gledam "prazne limene kante udahnute zifotnom energijom" kako secu po cesty...
i sweet dreams svima 
I onda se trgnem i probudim.I tako ak mi bilo sto u snu ne odgovara.Vecinom znam kad sanjam,i mogu se probudit kad odaberem,a nekad mi se dogodi ovakva situacija.Sanjam,i znam da sanjam,i kazem si-Probudi se!I kad otvorim oci i dalje sanjam,tj.vidim se na isto mjestu.loool,to mi je strava.Cini mi se ko da se necu moc probudit.Ili otvorim oci i budem u svojem krevetu,i mislim si:Uh,uspjela si-a onda primjetim neki cudni detalj u sobi i shvatim da je to jos san
